Financijska tržišta
Financijska tržišta se dijeli na 4 velika djela
- Trg novca ili money market
- Forex ili tržište valuta
- Equity market, tj. tržište obveznica I dionica
- Derivati, opcije i futures ugovori
Daljnja podjela tržišta i kratko objašnjenje
1. Tržište novca, to je tržite kratkoročnih kredita. Ono je najrazvijenije u USA, spada u duboko, tj. likvidno tržište. Profit ostvaruje putem razlike u interest rate tj. kamatnoj stopi između različitih financijskih instrumenata. Na tom trgu sudjeluju velike banke i drugi institucionalni investitori. Ono obuhvaća slijedeće instrumente trgovanja, Depozite I kredite, Repurchase agreement a) Cash ili gotovina b) Treasury billsc) Bankers’ acceptances ili BAd) Commercial paper ili blagajnički zapisi.e) Certificates of depositf) Prime grade CP Mali I individualni investitori nemaju interesa za spekuliranje na trgu novca. Profit se ostvaruje na velike iznose koji se mjere u stotinama miliona dolara, I najmanji pomaci kamatne stope (interest rate) imaju veliki utjecaj na dobitak ili gubitak. Stopa rizika je gradirana od a) do f) prema stupnju rizika.
2. Forex, tržište valuta, je najveće financijsko tržište, na kojem se trguje konvertibilnim ili fx valutama. Jezgru forex-a čini 100 najvećih svjetskih banaka, na koje su vezane ostale banke. To je OTC ili kompjutersko tržište. Dnevni promet se procjenjuje na oko 1,5 tisuća milijardi dolara, spada u najveće i naj-likvidnije financijsko tržište na svijetu.
Osim valuta, trguje se zlatom I srebrom, forward ugovorima i forex vanilla opcijama. Procjenjuje se, da je 90 posto prometa spekulativnog karaktera. Forex trgovanje je posljednjih 10 godina postalo jedno od najpopularnijih, pošto je zahvaljujući Internetu postalo pristupačno malim ulagačima ili individualnim investitorima. Trgovanje tj. spekuliranje valutama je najsloženije, posto se radi uz tkz. visoki margin depozit od 1 do 2 posto. Drugim riječima, uz tkz. margin koji se položi na račun broker kuče, od 1000 USD, dobije se trenutno, na dve do tri sekunde, kredit u iznosu od 100 000 USD. Kod odnosa EUR/USD, pomak na 4. decimali znaci 10 USD plusa ili minusa, koji se odmah pokazuje na računu. Jedan pomak zove se pip, valute imaju dnevno u prosjeku pomaka od 50 do 150 pip, tj. od 1000 USD, može se napraviti 1000 USD profita, ili 100 % u jednom danu, naravno, vrijedi i obrnuto.
3. Equity market, obuhvaća tržište dionica I obveznica. Dionicama I obveznica se trguje na burzi, poput NYSE, nasdaq, LSE itd. Na tom tržištu kotira veliki broj dionica I obveznica, oscilacije u cijenama su različite, ovisno o instrumentu trgovanja.
Dionicama trguju, od malih individualnih investitora, pa do veliki institucionalnih investitora. Postoje desetine tisuća sudionika koji stvaraju tržište likvidnim.
4. Tržište derivata obuhvaća, opcije I futures market, te još nekih instrumenata, poput swap i forward. Derivati znače, da to tržište prati gotovinsko (cash market), I cijena se formira izvedeno iz nekog drugog tržišta, tj. financijskog instrumenta. Glavna karakteristika tog tržišta je, da se trguje na tkz. margin deposit, slično poput forex-a, koji je potrebno položiti u broker house, koja deponira novac u clearing house, poput CME I CBOE, koje su dve najveće burze na kojima se trguje derivatima. Primjerice, standardni lot za naftu je 1000 barela. Pretpostavimo da je cijena nafte 60 USD za barel. 1000 barela koštalo bi 65 000 USD na cash market. Ukoliko se otvori futures ugovor (ugovor na trgu budućnosti), koji je ili short, ili long, tj. izdavatelj ugovora ima obavezu da kupi na dan isteka 1000 barela nafte, ili je mora isporučiti. Margin deposit za otvaranje ugovora je oko 4000 USD, što ovisi o pravilima burze, drugim riječima, sa 4000 USD kontrolira se 60 000 USD robe. Svaki pomak na 2. decimali znaci 10 USD plusa ili minusa na računu, tj. pip. Takvo trgovanje je krajnje opasno, pošto se malim novcem kontrolira veliki iznos robe koja se mora isporučiti ili kupiti na dan isteka instrumenta. Ugovor se može svakog trenutka zatvoriti, prije datuma dospijeća, uzeti profit ili limitirati gubitak (limit loss).
Tržište novca nije predmet ovog teksta, dok je forex I tehnike trgovanja na forex-u predmet posebne analize.
Nadalje, financijska tržišta se dijele na,
- Primarno tržište (IPO, Initial Public Offering), to je emisija dionica ili obveznica od strane banke koja je specijalizirana za taj posao, poput USB, Merrill Lynch, Morgan Stanly.
- Sekundarno tržište, gdje se nakon emisije trguje financijskim instrumentima, poput NYSE, NASDAQ, LSE I dr.
- Tercijarni trg, naime, dionica kotira na određenoj burzi, ali se njome može trgovati I izvan burze, burza je samo posrednik, privatna kompanija. U posljednjih nekoliko godina, to inter-bankarsko I inter-brokersko tržište je ojačalo, da se zaobiđu troškovi koje uzima burza. Danas se procjenjuje da se oko 30 % prometa obavlja se izvan burze. Taj trend je u porastu zahvaljujući velikim bazama podataka i ECN trgovanju.
- ECN, koji sprovode naloge, tj. ruta kupnje ili prodaje. ECN su poseban predmet analize, I načini rutiranja naloga kod kupnje I prodaje zanimljivi su za posebne trgovce dionicama koji ostvaruju minimalne zarade u malim pomacima.
Ovo je samo jedna podjela, naime, neki tercijarno tržište dijele na više dijelova.
Alokacija investicija.
Općenito vrijedi pravilo, da veći rizik znaci veći dobitak, ali I obrnuto. Najsigurniji način ulaganja su svakako fiksni depoziti. Nakon toga kratkoročne obveznice, koje imaju rejting AAA. To su državne obveznice (T- note, bills, bonds), do 10 g. Nakon toga, dolaze dionice, ulaganje u indexe, te kao najriskantniji oblik su ulaganje u derivate, gdje se radi na visoki margin deposit (od 1 do 20 %).
Dionice su jedan od najpopularnijih načina ulaganja novca. Psihološki, ukoliko netko uloži novac u banku, uz standardnu kamatu, ne može očekivati veći dobitak. No, kod dionica postoji napetost, posto se cijena dionice mijenja iz trenutka u trenutak tokom dnevnog trgovanja. To očekivanje I dobra procjena trga, svakako je magnet koji privlači mnoge male, srednje I velike investiture, koji žele sto više zaraditi na spekulativan način.
Pored dionica, mnogi se mali investitori, ili prosječni ljudi, odlučuju da ulože novac u fondove. Analiza fondova je tema za sebe, ali generalno, svi fondovi imaju ulaznu proviziju, redovne godišnje troškove od 0,5 do 1,5 %, te istupnu proviziju. Jednostavna računica, na 10 000 USD pokazuje, da 1,5 % fiksnih troškova upravljanja, za 10 godina iznosi oko 1500 do 1800 USD. Problem fondova je njihova visoka cijena upravljanja I administracije. Pravilo investitora, nikada ne ulazi u fondove, naime, postoje open and close mutual funds. U posljednjih desetak godina, popularni te kupovanje dionica close funds, koje trasiraju indexe, te imaju vrlo male troškove upravljanja, i sa njima se trguje na burzi, poput dionica.
No, postavlja se pitanje, kako se snaći u toj velikoj financijskoj šumi, gdje kotira preko 40 000 dionica, desetine tisuća obveznica, tisuće futures ugovora, stotine tisuća opcija. Naravno, da ulaganje novaca traži izvjestan trud I rad, vlastito istraživanje kako pravilno uložiti novac.
Svjetske burze, indexi
Dionice kotiraju na svjetskim tržistima ili burzama. Burze se dijele na aukcijski trg i OTC ili elektronski trg. Primjer aukcijske burze je NYSE, primjer OTC ili elektronskog tržišta je NASDAQ.
Burze su privatne ili javne kompanije, na kojima se nalaze kupci I prodavači, prema strogim propisima I pravilima burze u skladu sa zakonom (U USA je nadglednik burze SEC komisija). NYSE I NASDAQ su konkurentske burze. Da bi kompanija kotirala na burzi, mora ispuniti uvjete burze. Tako na primjer, NYSE ima zahtjevnije kriterije za kotaciju, dok NASDAQ ima blaže kriterije kotacije. Osim velikih burzi, na kojima kotiraju sigurnije kompanije, postoje riskantna OTC tržišta, koja imaju vrlo blage uvjete za kotaciju. To je OTCBB I Pink sheets tržište. To je tržište vrlo riskantna, I traže posebnu specijalizaciju. Na Internetu je najrašireniji spam upravo prema kompanijama koje kotiraju na tim OTC burzama, da bi se privukli ulagači ili naivci. Cesto se radi o prevarama (fraud), npr., kompanija u Aljaskoj, jedan zaposlen, ima koncesije na zemljište koje je bogato naftom. Očigledno se radi o primjeru ciste prevare, ali neki naivci nasjedaju, ulože mali novac, recimo 100 USD, i očekuju novi Microsoft. Devedeset posto kompanija koje kotiraju na tim tržištima bankrotira, ali i jedan Microsoft počeo je tamo, i dionica je tada koštala nekoliko centi, slično poput Apple, Dell, Oracle. Strast je mnogih iskusnih investitora, da pronađu novi Microsoft, i upravo je iz tog razloga trgovanje na tim tržištima vrlo likvidno i spekulativno. Pravilo je, da se ulaze svega 1 do 3 sredstava posto u takve kompanije.
Vodeće svjetske burze
| US | American Stock Exchange | AMEX |
|
| Nasdaq Capital Market | NASDAQ SC |
|
| Nasdaq Global Market | NASDAQ NM |
|
| New York Stock Exchange | NYSE |
|
| OTC Bulletin Board on NASDAQ | OTCBB |
| UK | London Stock Exchange SETS Market | LSE_SETS |
| Australia | Australian Stock Exchange Ltd. | ASX |
| Austria | Wiener Börse (Vienna) Stock Exchange | VIE |
| Belgium | Euronext Brussels | BRU |
| Denmark | Copenhagen Stock Exchange | CSE |
| Finland | Helsinki Stock Exchange | HSE |
| France | Euronext Paris | PAR |
| Germany | Frankfurt Stock Exchange | FSE |
| Italy | Milano Stock Exchange | MIL |
| Netherlands | Euronext Amsterdam | AMS |
| Norway | Oslo Stock Exchange | OSE |
| Portugal | Euronext Lisbon | LISB |
| Spain | Sistema De Interconexion Bursatil Espanol | SIBE |
| Sweden | Stockholm Stock Exchange | SSE |
| Switzerland | Swiss Exchange | SWX |
Te burze čine jezgru svjetskog financijskog sustava, uz velike banke i tercijarna tržišta.
Na svim ti burzama moguće je trgovati elektronski, tj. on-line. To znači, da te burze imaju tradiciju rada, definirana pravila igre, kontrolu kompanija koje kotiraju, I najvažnije, visoku likvidnost, to znači da je promet na tim burzama velik, te nalog za kupnju ili prodaju dionica može se brzo izvesti.
Ostala tržišta nisu integrirana u svjetski financijski sistem, posto su tek u razvoju, imaju mali volumen, I obično je trgovanje na njima vezano uz razna zakonska ograničenja, ograničenu ponudu, kontrolu lokalnih investitora i monopola.
Ukupan broj dionica koje kotiraju na svjetskim burzama je oko 40 000.
Osnovni kriteriji za odabir dionica i metode analize
Kako odabrati u tom velikom broju dionica nekoliko dionica, ili desetak dionica, tj. koji su kriteriji selekcije kompanija.
Postoji mnogo kriterija za odabir dionica, poput metoda analiza dionica.
Prva dva kriterija kod odabira, sa kojim se počne, su veličina, tj. tržišna vrijednost kompanije I dnevni volumen. Ukoliko uzmemo USA market, koje je najveće na svijetu, na NYSE kotira 3.300 kompanija, NASDAQ 3.063 i AMEX 1.114 kompanija i ETF fondova.
No, tržište u cijelosti pratimo preko burznih indexa. Najpoznatiji indexi su:
- Dow Jones Industrial Average, obuhvaća prosjek 30 velikih kompanija
- SP 500, obuhvaća 500 najvećih kompanija
- Nasdaq composite, obuhvaća sve dionice Nasdaq-a
- Nasdaq 100, obuhvaća 100 najvećih kompanija na Nasdaq burzi
- NYSE international 100, obuhvaća 100 najvećih svjetskih kompanija
Kompanije se dijele po market kapitalizaciji u 3 grupe:, mala kapitalizacija (small cap), kompanije koje imaju tržišnu vrijednost do 1 milijarde dolara, srednje kompanije (middle cap), do 5 milijardi dolara i velike kompanije (big cap), od 5 milijardi na više. U Europi su ti kriteriji nešto niži.
Osim te klasifikacije, postoje i tkz. penny stocks, ili kompanije čija je cijena dionice ispod 5 USD, i imaju malu tržišnu kapitalizaciju, ispod 100 miliona USD, no, tu također postoje različiti kriteriji.
Ukoliko trasiramo SP 500, nalazimo na 500 najvećih američkih kompanija, koje imaju tržišnu vrijednost preko 5 milijardi USD, tradiciju poslovanja, sigurnost, i druge stroge kriterije da se uvrste u taj prestižni index. Te kompanije se smatraju sigurnim za ulaganje, pošto postoji mala vjerojatnost da će koja od njih bankrotirati, dok su cijene dionica manje podložne oscilacijama, za razliku od malih i srednjih kompanija. Slučaj Enron dogodi se jednom u deset godina, i čini dio rizika kod kupnje dionica, ali se taj rizik smanjuje odabirom 5 dionica iz košarice 500, ili 5 dionica iz košarice 30 DJ, ili dogs of dow, gdje se kupe dionice koje imaju najveće dividende.
Time je izvršena primarna selekcija od 7500 dionica na svega 500 najvećih multi-kompanija, ili 30 komponenti DJIA. Microsoft, City Bank, Bank of America, Intel, EI DuPont de Nemours, Dow Chemical, General Motors, Caterpillar, IBM, Exxon Mobil Corp. su kompanije koje vjerojatno neće propasti, ili ukoliko propadne neka od njih, 5 ih sigurno neće, tada bi to bio krah svjetskog tržišta, poput 1929 g. Naime, sada postoje mnogi zaštitni mehanizmi, ne samo u vođenju makroekonomske politike, već i kod trgovanja na burzi, npr. dionica se ne može shortirati ukoliko je cijena u padu.
Kod kupnje dionica se uvijek kupuje nekoliko kompanija, min. 5, radi alokacije rizika, portfolio diversifikacija.
Osim što se kupuju pojedine kompanije, može se trgovati i cjelokupnim tržište (broad market), putem indexa. Indexima se trguje putem dionica ETF fondova, posto su to zatvoreni fondovi, koji točno prate indexe čiji sadrže portfolio, koji se ne mijenja.
Najpopularniji ETF fondovi su, DIA, ulaganje u DJIA, SPY, ulaganje u SP 500, QQQQ, prati nasdaq 100, te OIH, trasira naftne kompanije. Osim tih vodećih, moguće je ulagati u pojedine sektore, npr. farmacija, banke, srednje banke, biotehnologija, telekomunikacije, maloprodajni lanci, roba široke potrošnje itd.
Na kraju, dobro je investiciju u dionice uravnotežiti sa cjelokupnim tržištem, kupnjom indexa. Time se smanjuje rizik, to se zove arbitraža ili hedge operacija.
Postoje dve osnovne metode analiza kompanija.
Prvo je tehnička analiza, gdje se odluka o kupnji i prodaji donosi na bazi grafikona, tj. kretanje ponude i potražnje. Tehnička analiza postala je popularna zahvaljujući kompjutera. Tehnička analiza ne smatra se naukom, posto dvoje analitičara iz istog grafikona mogu donijeti različite zaključke, ali je vrlo popularna, što je vrlo važno radi djelovanja kolektivne psihologije koja formira ponudu i potražnju. Mnogi donose odluke prema tkz. tehničkim pokazateljima, te linijama potpore i otpora (support and resistance). Posto su te točke jedinstvene, tada dolazi do ponude ili potražnje za dionicama, tu se radi o kolektivnoj psihologiji, gdje je grafikon univerzalno medij, tj. filter, mišljenje autora.
Fundamentalan analiza, je metoda gdje se analiza kompanija, njena bilanca, stanje na tržištu, u industrijskoj grupu, poslovna politika, proizvodi, troškovi, optimizacija, managment, upravni odbor itd. Cilj je pronaći tkz, bargain stocks, ili dionice ispod cijene.
U praksi, mnogi kombiniraju ove dve metode, i nitko se ne drži isključivo jedne od njih.
Dionice se nadalje dijele na growth ili rastuće, i dividend dionice. Velike kompanije, koje imaju dugogodišnju tradiciju, poput Merck & Co. Inc ili Exxon, spadaju u dionice koje donose veliki prinos (Div & Yield stocks). Njihova cijena je podložna manjim oscilacijama, i plaćaju veću dividendu da bi privukli i održali investitore tj. ulagače.
Mlade kompanije, koje žele brzi razvoj i rast, moraju reinvestirati profit, i isplaćuju male i gotovo nikakve dividende. Kod tih kompanija se očekuje veći porast cijene radi očekivanog profita na bazi agresivnog investiranja, ali je moguće i suprotno, poput Dell, Intel, AMD.
Na kraju, dionice se dijele u velike sektore i grane.
Glavni sektori su
- Basic materiel, obuhvaća naftne kompanije, aluminij, čelik, bakar, uranijum, ugljen, specijalne materijale, poljoprivredna gnojiva.
- Konglomerate, poput General Electric Co., MMM, Honeywell International Inc.
- Consumer goods, obuhvaća slijedeće sektore, automobili, cigarete, osobna higijena, papir, piće, hrana, namještaj, meso, tekstil, konfekcija, rekreacija i ostalo
- Finacial, obuhvaća, velike banke, regionalne banke, osiguranja, investicijske banke, hipotekarne banke, REIT tj. investicijski fondovi u nekretnine
- Healthcare, sektor medicine, obuhvaća, velike proizvođače lijekova, opreme, biotehnološke kompanije, dostava i distribucija lijekova, bolnice, specijalizirane usluge, generičke lijekove
- Industrial goods, industrijsku robu, obuhvaća: avio-industriju, vojnu industriju, strojarstvo, metali, teška industrija, oprema, otpad
- Service, tj. uslužne djelatnosti, obuhvaća : zabava, satelitska televizija, poslovni servisi, avionska dostava, distribucija, diskonti, trgovine, kasino, hoteli, izdavaštvo, avio-transport, edukacija, auto dijelovi, marketing itd.
- Tech ili tehnološki sektor, obuhvaća : telekom i telekomunikacije, izrada komunikacijske opreme, Internet kompanije, software, izrada hardwara, specijalizirani hardware, mjerni instrumenti, izrada kompjutera, multimedija, periferija itd.
- Utilities, ili sektor usluga, obuhvaća opskrbu vodom, strujom, plinom i održavanje.
Svaki sektor unutar grane ima svoje vodeće kompanije, koje predvode cjeli sektor. Dionice se kreću ciklički, tako da investitori ulazu novac u pojedine sektore, i dižu cijenu dionica. Na primjer, rast nafte izazvao je veliki porast u basic mat. kompanijama, pad nafte suprotno. Izlazak operativnog sistema Vista stimulira elektroniku, manja kamatna stopa industrijsku robu i tržište nekretnina, pošto se više investira. Te velike cikluse rasta i pada nije lako uhvatiti, te je potrebno čitati mnoge analize, ali je tržište previše promjenjivo i podložno promjeni trenda u investiranju. Strateške analize su teške za procjenu, i to rade specijalizirane kompanije za istraživanje globalnog tržišta. Npr. koliki će biti porast čelika, bakra, avio transporta, turizma, putovanja, nekretnina. Zaokreti su česti, ovise o makroekonomskoj situaciji, tj. indikatorima i političkim rizicima.
Kod investiranja, savjetuje se uravnotežena alokacija vodećih dionica iz nekoliko sektora, te kupnja indexa.
Investiranje I trgovanje
Postoje tri osnovne strategije trgovanja. Također treba razlikovati aktivno trgovanje od investiranja.
Zahvaljujući Internetu, zadnjih desetak godina, burze su otvorile vrata malim investitorima. Prije Internet buma, da bi netko kupio ili prodao dionicu, mora je otvoriti račun u investicijskoj banci, obično po pošti. Nakon toga, upoznao se je sa svojim brokerom (introduce broker). Trgovanje se je obavljalo preko telefona. Takav način rada bio je pristupačan bogatijim građanima. Siromašniji su ulagali u fondove, I tako alocirali svoju investiciju. Provizije za jednu kupnju ili prodaju, kretale su se od 50 do 1000 USD. Dnevno trgovanje, tj. ostvarenje zarade na dnevnim pomacima cijene dionica, bilo je pristupačno samo bogatima, brokerima, investicijskim bankama, privatnim fondovima, city traderima i sl.
No, Internet je promijenio sliku financijskog svijeta. Otvara se E-trade, prva on line banka, zanimljiva za male investiture, sa malim cijenama kupnje I prodaje dionica. Trgovanje postaje pristupačno svima. Dovoljno je već 25 000 USD za dnevno spekuliranje (limit koji je postavio SEC za dnevno trgovanje, ali vazi samo za USA), naime, nalog se izvršava on line, I on line se prati cijena dionice od sekunde do sekunde, tj. streaming price. Internet je također omogućio malim investitorima pristup u mnoge metode odabira dionica, vijesti (news), analiza, grafikona, tehničke analize I dr.
Upravo je to populariziralo trgovanje na burzi, I javlja se novi posao,
Dnevni trgovci ili day trader.
Dnevno trgovanje znači aktivan posao. Trgovanje I investiranje su dve različite stvari. Trgovanje dionicama tokom dani, traži potpunu posvetu, to je aktivan posao. Tu se zarada ostvaruje na 0,20, 0,30, 0,40 do 1 USD dolara pomaka. Danas se procjenjuje, da oko pola miliona Amerikanaca se bavi tim poslom. Taj posao omogućava punu slobodu, mnogi ga rade iz doma, ne traži odlazak na posao, šefa, itd. Također, nije svaki dan povoljan za trgovanje, I svatko si može slobodno planirati svoj život. Trgovati je moguće fizički bilo gdje u svijetu, potreban je jedino kompjuter I Internet priključak.
Dnevno trgovanje je ideal financijske slobode svakog pojedinaca, ali traži mukotrpan rad i strpljivost, naime, to je naporan, stresan I težak posao, čak i SEC to tako definira u jednoj sekciji, i tu ne treba imati nikakvih iluzija o lakom novcu koji se ostvaruje na spekulativan I brz način.
Investiranje je drugi I osnovni način ulaganja novca. Klasični bankarski depoziti na EU ili USD su maleni, I mnogi žele ostvariti veću dobit.
Investiranje se smatra kratkoročno(do 1 g.), srednjoročno (do 5 g.) ili dugoročno ulaganje (od 10g. pa na vise) u dionice.
Postoji I jedno hibridna metoda, koja se zove swing trgovanje, a obavlja se u razdoblju od 1 do 5 dana. Ta metoda traži aktivnije praćenje trga, ali je moguće uz swing trgovanje I obavljati redovan posao.
Danas su provizije za kupnju I prodaju dionica, u USA od 1 do 30 USD on line, dok je Evropa nešto skuplja, od 15 do 50 USD za transakciju. No, cijena transakcije nije kriterij.
Osnovni elementi koji utječu na globalno kretanje dionica
Kamatna stopa (interest rate) je ventil ekonomije, te ima presudan utjecaj na kretanje dionica . Vrijedi općenito pravilo, dionice se kreću obrnuto proporcijalno u odnosu na kamatnu stopu, tj. Porast kamatne stope, utječe na pad dionica. Također, dionice se kreću obrnuto prema obveznicama, rast cijena obveznica znači pad kamatne stope, pad cijena znači rast. To je osnovna korelacija, važna za alokaciju investicija u tržište obveznica I dionica. Na žalost, tržište obveznica dostupno je samo velikim investitorima, pošto se spekulativni profit ostvaruje putem velikog kapitala. Malim investitorima omogućeno je da spekuliraju na trgu kamatne stope putem futures market, sto će biti kasnije objašnjeno.
Cijenu interest rate određuje centralna banka, u USA sastanak FED-a koji se dogadja 8 puta godišnje prema ekonomskom kalendaru, u EU odluku donosi ECB. Odluka se donosi glasanjem članova odbora.
Te dve centralne banke donose odluku prime rate (federal funds rate) prema strategiji razvoja. Općenito, centralna baka donosi politiku sa ciljem visokog ekonomskog rasta, male nezaposlenosti I inflacije.
Inflacija I ekonomski rast, te stopa nezaposlenosti su u fokusu za donošenje odluke o prime rate. Općenito, veća inflacija, vezana je uz veću ekonomsku aktivnost, I nižu kamatnu stopu, posto su troškovi posuđivanja novca manji, stimuliraju se investicije. Kada rast povuče inflaciju, koja se mjeri inflatornim indexima, CPI, PPI, tada centralna banka kreče u kampanju podizanja kamatne stope, što se upravo sada dešava u ECB.
U USA je prije dve godine prime rate bila oko 2,3 %, ekonomija u ekspanziji, naročito tržište kuća, posto su troškovi otplate hipoteka radi male kamatne stope bili atraktivni. Radi rasta inflacije, FED je krenuo u kampanju porasta kamatne stope, koja je sada pikirana na 5.25 %, i očekuje se smanjenje tokom 2007.
Na cijene dionica utječe objava raznih makroekonomski podataka koji prema kojima FED ili ECB donosi odluku o promjeni kamatne stope. Tu treba napomenuti, da burza anticipira buduće odluke, to znači u cijeni dionica je uračunato očekivanje Fed –a u donošenju odluke na slijedećem sastanku.
Također radi porasta nafte, došlo je do porasta inflacije, što negativno utječe na dionice. Nafta ima utjecaj na inflaciju, I često se dionice znaju kretati suprotno od cijene nafte.
Zlatom se trguje na futures tržištu ili na inter-bankarskom trgu. Zlato je mjera straha od inflacije, I cijena zlata obično prati naftu, rast zlata znači pad dionica, vrijedi I suprotno. No, ti trendovi zlata I nafte, te korelacije sa financijskim tržištima su periodične, I ne moraju uvijek važiti.
Do prije 7 godina, u fokusu su bili strukturni podaci koji su određivali tečajeve, naročito glavni par, EU-USD I USD JPN. To znači, veći ekonomski rast I manja inflacija, jača dolara, slabi euro, sto je ekonomski logično. No, nakon pada na burzi, 2001, taj se trend promijenio na globalnom trgu. Burza nije imala impuls rasta, i to je otvorilo veliku popularnost prema tkz. Hedge fondovima, koji danas imaju najveći utjecaj na svjetska financijska tržišta. Procjenjuje se da kontroliraju oko 30 posto prometa na Wall Street-u, raspolažu sa oko 1,5 tisuća milijardi dolara, ali na 1 dolar investiraju 3 do 7 dolara, pošto posuđuju novac iz država koje imaju manje kamatne stope, I investiraju u države sa većim kamatnim stopama, na bazi marginalnog depozita. To je promijenilo trend, I na tržištu valuta najvažniji element postaje interest rate difference, tj. razlika u kamatnoj stopi između eura, dolara, yena, funte, australskog I kanadskog dolara. To znači drugim riječima, inflatorni dolar, jak dolar, što nije ekonomski, ali tržište ima presudnu i konačnu riječ. Prema tome, često se desi, rast dolara, pad dionica I suprotno, ali niti to nije čvrsto pravilo.
Svi ti odnosi čine dnevni, tjedni, mjesečni sentiment kretanja na burzi, od objave jednih podataka do objave drugih prema uračunatom očekivanju u ekonomiji ili sektoru.
Te analize objavljuju se od strane različitih providera.
Postoji pravilo, I teorija koju su napisali američki profesori, koji odbacuju spekuliranje na burzi na bazi tehničke analize. Ta teorija se zove random walk, buy and hold strategija. Ta teorija kaže, nije moguće predvidjeti kratkoročne, trenutne, tjedne, mjesečne tečajeve tj. trendove, ali dionice dugoročno rastu. To je (core) investiranje.
Također na cijene dionica utječu kvartalni izvještaji kompanija, naročito najvećih, koji pokazuju dali su profiti veći ili manji, koliko je ekonomija usporena politikom kamatne stope, ili ubrzana, sto podiže cijenu dionica.
Burza je gladna dobrih vijesti za rast dionica, nekada to može biti neka vijest vezana uz moćnu kompaniju, ili industrijsku granu, npr. tehnološke dionice I objava operativnog sistema Vista, što stimulira rast cijelog sektora I burze. Nekada loša vijest može srušiti cijelu burzu, npr. pad prodaje najvećeg trgovinskog lanca na svijetu, Wal-Mart Stores Inc.
Burza djeluje po pravilu kolektivne psihologije. Često dionice imaju pad bez nekog razloga, znači nema loših vijesti. To se zove slams, dionice su pale jer su dostigle visoki nivo, I mnogi investitori se boje pada, iako zato nema razloga, te počnu prodavati dionice da bi uzeli profit., sto izazove lančanu reakciju.
Da bi trgovali dionicama, nije potrebno imati fakultet ekonomije, ili neka velika znanja. Potrebno je razumjeti logiku financijskog tržišta, tehnike rada, te aktivno pratiti vijesti i indikatore. Često je financijska logika drukčija od ekonomske, pošto investitori kupuju i prodaju dionice prema očekivanju.
Primjerice, kompanija Caterpillar je imala najviši profit u prošlih dvadeset godina, ali je cijena dionice imala veći pad tog dana, a burza je porasla zahvaljujući toj vijesti. Naime, investitori tj. spekulanti su očekivali veliki profit na bazi whisper earnings, tj. procjene profita, i prije objave kvartalnog rezultata pojačano su kupovali dionice CAT. Brojka je bila veća od očekivane, no, to znači da će CAT na slijedećem kvartalu imati slabiji rezultat, i logično, svi su počeli prodavati dionicu. No, pošto je CAT kompanija koja je pokazatelj globalnog gospodarstva, porast prodaje strojeva znači rast u ekonomiji, burza u cijelosti, je tog dana ohrabrena, i indexi rastu, ali CAT pada. Slično se dešava kod velikih poslova preuzimanja, tj. mergers and acquisition.
To formira dnevni sentiment, koji se može promijeniti tokom dana nekoliko puta, npr. veće dnevne oscilacije nafte, objave outlook kompanija, skandali sa opcijama, objave raznih podataka i indikatora, izjave FED članova itd.
Mnogi odlaze na posebne tečajeve da bi naučili trgovati na burzi u smislu posla, day trade. Ti tečajevi su u USA, i podosta su skupi, do nekoliko tisuća USD za 7 dana. Postoje i on line tečajevi-
No, na Internetu je dovoljno besplatnih izvora (free resource), koji će biti dati i objašnjeni na ovoj web strani.
No, najvažniji element u početku je strpljivost. Mnogi otvore račune, a da nisu pročitali 1000 strana literature, i 1000 analiza, te imaju pogled u tržište, indikatore, sentiment i logiku. Mnogi su nestrpljivi, i krenu odmah sa trgovanjem, bez strategije, plana, money managmenta, risk managmenta, bez poznavanja instrumenata, već svoju trgovinu baziraju na iracionalnom očekivanju rasta cijene. Mnogi su otvorili račune za trgovanje na forex-u, i izgubili 10 000 USD za nekoliko dana ili tjedana. Učenje je naporan i dosadan posao, koji iziskuje strpljivost, strategiju, poznavanje tržišta, te aktivno praćenje, to znaju svi iskusni investitori.
U pravili, uz prosječnu inteligencu, potrebno je barem pola godine rada za swing trgovanje dionicama bez margin depozita, godinu dana za CFD trgovanje, dve za forex i futures tržište, tri za hedge operacije.
Mnogi mali investiraju, alociraju novac u nekoliko blue chip dionica, i pasivno prate cijene, obično na kraju dana, i rade svoj posao. Kada procijene da je dionica dostigla dovoljan rast, tada je prodaju. To može biti za tri mjeseca, dve godine, ili 15 dana. Ukoliko dionica padne, tada čekaju mjesecima da poraste, često godinama.
Investiranje je korak prema trgovanju, tj. swing strategiji, koja je aktivnija. U tu svrhu, mnogi traderi su specijalizirani za određene dionice, ili industrijske grane, koje aktivno prate i bolje poznaju, npr. tehnološke dionice, farmacija i lijekovi itd.
Svi investitori i traderi imaju svoj stil trgovanja, strategiju, plan, portfolio, risk managment. Ulazak u posao bez strategije i znanja je financijsko samoubojstvo, ili čista kocka. No, zato neki na burzi kockaju, poput forex-a, i ulaze u velike rizike za veliki dobitak. Oni su gubitnici, mogu jednom ili dva puta točno pogoditi, 10 000 USD pretvoriti u 20 000 USD za dva sata, česta situacija na forex tržištu, potpuno izvedljiva i matematički dokazana, ali ne i ekonomski i tehnički procijeniti, i dugoročno gube, to je pravilo.
Treba razlikovati kockara, investitora i tradera, i prepoznati sebe u tome.
Strpljivost je jedan ključ uspjeha, samokontrola emocija drugi. Znanje objedinjuje ova dva psihološka elementa u uspješnog investitora.
